O da li ćemo - Ibrica Jusić

19. 7. O da li ćemo.? O da li ćemo opet biti toliko bliski I tako puni sunca i topli, svoji, lijepi, I hoćemo li putem bogati šutnjom ići Hoće li srce ruža krv narančastu liti, I Hoćemo li tako od istog sunca slijepi ići polako sami i na kraj sebe stići, O da li ćemo opet u oku tajnu kriti I tako puni drugih ponovo svoji biti O da li ćemo znati protumačiti dlan lista i da li ćemo opet na isti kamen sjesti I hoće li se korak raspoznati u mraku Hoće li ptice htjeti poludjeti u zraku, Hoće li pasti usta na usta ona ista I hoće li se tijela u jedan korijen splesti I da li ćemo možda daleki jedne noći Pusti i sami biti, i da li ćemo moći O hoćemo li istim imenima gradove zvati I da li će nam proljeće u isto biti doba Hoćemo li ikad pod isto stablo stati O hoće li nam nebo bit tavan, polje soba A sve bogatstvo grana koje nad vodom cvati O hoćemo li piti sve što smo nekad pili O da li ćemo znati da smo se jednom sreli O da li ćemo biti, o da li smo i bili O hoćemo li li biti jednako tako čisti, Jednako tako jaki, jednako tako pusti, I hoćemo li opet govoriti riječi prave O hoćemo li opet biti jednako tako živi, I hoćemo li shvatiti što pričaju nam trave O hoćemo li biti ponovo oni isti I hoćemo li znati sve što smo nekad znali O da li ćemo opet biti nečemu krivi I dobar porod biti o da li ćemo, da li O hoćemo li znati visinu gdje smo pali! L. Paljetak