VAŽNOST DOVE HD

Dova je ibadet, i to jedan od najvrednijih i najčasnijih ibadeta. U dovi rob u potpunosti ispoljava poniznost, pokornost i ovisnost o Allahu, tražeći na taj način da mu se ostvari neka korist ili otkloni neka šteta. Ebu Hurejre t prenosi da je Poslanik ﷺ kazao: „Kod Allaha nema ništa časnije od dove.“ Šejh Hamed b. Nasir b. Mu’ammer veli: „Nije nam poznato da se ijedna vrsta nevjerovanja i otpadništva u šerijatskim tekstovima više zabranjuje i upozorava na nju kao što je to slučaj sa upućivanjem dove nekome drugom mimo Allahu. Upućivanje dove nekom pored Allaha je veliki širk, koji čovjeka izvodi iz islama i djelo je koje je u suprotnosti sa tevhidom ibadeta. Upravo zbog mnoštva činjenja ove vrste širka, Kur’an i Sunnet posvećuju veliku pažnju ovoj tematici, veću nego ostalim ibadetima, što veoma jasno ukazuje na njenu važnost u tevhidu. Ibn Tejmijje veli: „Suština tevhida ogleda se u tome da se obožava samo Allah, da se samo Njemu dove čine, da se samo prema Njemu iskazuje strahopoštovanje, da se samo u Njega uzda i da se nikom pored Njega vjera ne ispoljava.“ Uzvišeni kaže: …i ne molite se, pored Allaha, nikome! (El-Džinn, 18.) Allahov Poslanik ﷺ je rekao: „Ko umre, a bude mimo Allaha, molio se nekome drugome, ući će u Vatru.“ Upućivanje dove nekome drugome mimo Allahu vid je širka i nevjerstva i upravo je zbog toga takva dova ništavna.