РОДНА ВЕРА, СТАРОСЛАВЦИ, ХРАСТ
Facebook: https://www.facebook.com/RODNA.VERA Twitter: https://twitter.com/rodnoverje VK: http://vk.com/public43712852 Hrast, dub, je sveto drvo starih Slovena. Nastanjuje predele severne polulopte, a najzastupljeniji je u Evropi. U predelima bivše Jugoslavije raste 10-ak vrsta hrastova od kojih su najpoznatiji: lužnjak, kitnjak, medunac, sladun... Po hrastu lužnjaku i šumovitom kraju koji nastanjuju naziv su dobili i Lužički Srbi. Plod hrasta je žir. Stablo hrasta je veoma razgranato i moćno, sa dubokim korenovim sistemom. Hrast je bio i ostao sinonim za otpornost i čvrstoću. Poznato je da je i u starim indoevropskim religijama hrast povezivan sa bogovima gromovnicima, kod nas sa Perunom. U Perunovim svetilištima neprestano su gorele hrastove vatre koje ni po cenu života onoga koji ih održava nisu smele biti ugašene. I pored primanja tuđih religija hrast je sačuvao bitnu ulogu u narodnom životu Slovena, pogotovo Srba. Ispod hrasta, u narodu poznatog kao „drvo zapis" odžavali su se narodni zborovi gde su donošene bitne odluke. Jedan od naziva hrasta je i grm, a naziv je dobio od reči „grmeti" jer Perun munjama često pogađa baš hrast. Vatre dobijene od hrasta zapaljenog munjom bile su posebne i smatrale su se svetima. Sačuvan je i običaj paljenja badnjaka. Za vreme turskih osvajanja, u nedostatku crkava, narod se radi molitve okupljao ispod osveštenih hrastova - zapisa. Kao i nekada davno kada su hrišćani palili i rušili naša svetilišta, narod je odlazio u hrastove lugove, a u šupljinama hrastovih stabala žreci su sakrivali male kipove bogova. Narod se i po primanju hrišćanstva krišom i dalje obraćao starim bogovima ispod istih starih hrastova. Vratimo se prirodi, vratimo se starim običajima. Slava bogovima!
Похожие видео
Показать еще