Enes Kišević - Bosni (Enver Čolaković)

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja! O ti moj kameni i bijedni krsu s kozama, panjima a mrsavim konjima, cija su leda oglodali samari, cije su noge iskrivili sjenari kad su s planina kroz duboki snijeg vukli teret tezak, sitnom blagu hranu. O ti moj gladni susicavi raju koliba, bunjista, horoza i jare, tebe ubijaju. Hoce da te nema i stide se tebe. Tebe, Bosno majko! I nije suma, tvoj sjajni ogrtac, bilo prvo Bozansko ruho sto vidjeh, i nisu tvoji crni dijamanti iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke bili prvi nakit sto me zimi kiti - volim te i placem, i placem, ali ne nad grobom jer ti mrtva nisi, nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom, I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom. Bosno moja, moje tugovanje, Bosno moja - tuzno robovanje! Bosno moja - ti ropkinja nisi, dok planinom tvojom gorstak hodi, dok u tebi zivi pjesma o slobodi, dok klokoce mandra u kotlu ijednom, dok rijeke teku i potoci tvoji, koji u zuboru, u svom vjecnom pjevu u doline nose pjesmu, koja bodri i - premda zalosno - ipak pjeva, pjeva, pjeva nasu pjesmu, pjeva pjesmu Bosne, pjeva sevdalinku. Bosno moja, moje tugovanje,... (Enver Colakovic)