Da li su škole zatvori za uvježbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži?

Učenje je neophodno, ali školovanje je nepotrebno Da je obrazovni sustav u permanentnoj krizi nije novost. S vremena na vrijeme čuju se i primjedbe da školovanje kakvo poznajemo djecu zapravo zatupljuje, čineći od njih potrošnu robu za funkcioniranje sustava, reprodukcijski materijal za novu generaciju poslušnika, ropsku masu mediokriteta koji se neće znati organizirati i pobuniti. Neki će čak ustvrditi da institucionalizirano obrazovanje ne pridonosi istinskom obrazovanju ljudskog bića, osobe, nego da isto ustvari priječi. Sve se to, barem u svjetlu istraživanje koje je proveo Kyung Hee Kim, pokazuje istinom. Kyung Hee Kim, profesor odgoja i obrazovanja na Koledžu William and Mary u Virginiji otkrio je „drastičan“ pad kreativnosti što su učenici dulje bili uključeni u školski sustav. „Djeca su manje izražavala emocije, imala manje energije, postala su manje pričljiva, manje sklona verbalnoj ekspresiji, slabijeg humora i mašte, manje nekonvencionalna, manje živahna i strastvena, oslabljene sposobnosti percepcije, smanjenih sposobnosti povezivanja naizgled nebitnih stvari, manje sposobnosti sintetiziranja, preispitivanja, te manje sklona promatranju stvari iz drukčijeg ugla.“ “Obrazovni sustav namjerno projektiran da bi proizvodio prosječne umove, onesposobio unutarnji život, uskratio učenicima znatnije sposobnosti vođenja i jamčio poslušne i necjelovite građane – sve da bi se narod učinilo ’upravljivim’”. Što nam je činiti? Ako “škola uči djecu da budu zaposlenici i potrošači, vlastitu djecu poučite da budu vođe i avanturisti. Škola uči djecu da refleksno slušaju; vlastitu djecu podučite da razmišljaju kritički i neovisno… pomozite da razviju unutarnji život da im nikad ne bude dosadno”. Evo kako "obrazovni" sustav okvirno treba izgledati: http://2012-transformacijasvijesti.com/skolstvo-obrazovanje-iliti-programiranje/slobodna-skola-djeca-summerhilla-aleksandar-s-neill